...Krajolici prizivaju scenarije i podesni su za privremenost. Montierovi radovi se igraju s nestabilnim i nerealističnim sociološkim paradigmama koje je fenomen kao što je modernizam nosio u svojoj srži. Njegove se fotografije lako mogu gledati kao isključivo distopijski krajolici koji djeluju kao upozorenja o prirođenoj moći kakva pripada arhitektonskim režimima, međutim, moj je zaključak da treba ići dublje da bi se razotkrila naša veza s krajolikom, kapsule prošlosti i osobne slobode. Na taj način fotografije ne djeluju jedino kao upozorenje koje koristi buduće vrijeme, nego istovremeno miješaju prošlost, budućnost i sadašnjost.

Montier primjenjuje digitalno bešavni, ali metaforički brutalno politički pokušaj približavanja svojim radovima. Njegov odabir montaže odražava njegov interes za to kako grad, i kao mjesto i kao ideja, djeluje na povijest masa koje ga nastanjuju. Njegove su fotografije političke ne zbog stavova koje iskazuju ili zbog miljea koji insceniraju, nego upravo zato jer imaju sposobnost stvoriti iščašenu okolinu oblikovanu kroz učinak udaljenosti, a podsjećaju na radove Johna Heartfielda i Georga Grosza po svom duhu, a ne po estetskom izgledu. Njegove fotografije oblikuju način na koji nam svijet može postati vidljivim tako što ujedinjuje protagoniste urbanosti središta grada i apokaliptične pustopoljine. Pomirenje elemenata koji nisu u skladu jedan s drugim stvarajući nove veze.